1. "Dodir": Glavna metoda je da li je tekstura fina i da li su čestice ujednačene. Trenutno, PPR cijevi na tržištu uglavnom imaju nekoliko boja bijele, sive i zelene. Generalno, od reciklirane plastike se ne može napraviti bijela, tako da mnogi ljudi često misle da je bijela najbolja. U stvari, ovo gledište je relativno jednostrano. Uz ažuriranje i poboljšanje tehnologije, boja nije standard za razlikovanje kvaliteta PPR cijevi. Da li je to dobro ili loše, nemoguće je reći samo gledanjem. Morate ga dodirnuti, grube čestice će se vjerovatno pomiješati s drugim nečistoćama, a kvalitet cijevi možete odrediti po osjećaju.
2. "Miris": sa ili bez mirisa. Glavni materijal PPR cijevi je polipropilen. Dobre lule nemaju miris, a loše imaju čudan miris. Vjerovatno će se pomiješati s polietilenom umjesto polipropilenom.
3. "Pinch": PPR cijev ima značajnu tvrdoću, ako se može lako uštinuti u deformisanu cijev, koja definitivno nije PPR cijev.
4. "Razbijanje": Dobra PPR cijev ima dobru "otpornost", a nije dobra PPR cijev ako je previše lako razbiti. Međutim, jaka tvrdoća ne znači i dobru elastičnost. Svi će sumnjati u PPR cijev koja se ne može slomiti. Zbog toga što neki beskrupulozni proizvođači povećavaju tvrdoću cijevi dodavanjem previše kalcijevog karbonata i drugih nečistoća, takve cijevi su sklone krhkim pukotinama nakon dužeg vremena.